Plaće rastu, ali kupovna moć kasni: što kažu podaci za 2024.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna nominalna bruto plaća u Hrvatskoj porasla je za 8,4% u prvom polugodištu 2024. u usporedbi s istim razdobljem prošle godine. Na prvi pogled, to je ohrabrujući podatak. No kada se u izračun uvrsti inflacija — koja je u istom razdoblju u sektoru hrane iznosila 5,1%, a u stanovanju i energiji čak 7,8% — realna kupovna moć zaposlenika porasla je za svega 1,2% do 2,3%, ovisno o sektoru. Javni sektor bilježi nešto veći realni rast zbog usklađivanja kolektivnih ugovora, dok su privatne uslužne djelatnosti, posebice maloprodaja i ugostiteljstvo, i dalje ispod razine inflacije. Regionalne razlike su izrazite: zaposlenici u Gradu Zagrebu bilježe prosječno 4.200 eura bruto mjesečno, dok je prosjek u Virovitičko-podravskoj županiji 2.650 eura — razlika od gotovo 60% unutar iste države i iste valute.

Usporedba s EU prosjekom otkriva složeniju sliku. Hrvatska je 2023. imala realnu prosječnu plaću koja iznosi oko 62% EU medijana kada se prilagodi paritetom kupovne moći — poboljšanje u odnosu na 57% koliko je iznosila 2020., ali i dalje znatno ispod zemalja poput Slovenije (82%) ili Češke (76%). Jedan od ključnih faktora koji usporava konvergenciju jest struktura zaposlenosti: velik udio nisko produktivnih sektora, posebno sezonskog turizma, drži prosjek plaća prema dolje, a pritisak na rast nadnica dolazi primarno iz inozemstva — tj. odlaskom radnika u Austriju, Njemačku i Irsku. Podaci HNB-a sugeriraju da će do 2026. realni rast plaća ostati između 2% i 3% godišnje, uz uvjet da inflacija u eurozone nastavi padati prema cilju ECB-a od 2%. To je pozitivno kretanje, ali nedovoljno da se u kratkoročnom horizontu značajno smanji jaz prema zapadnoeuropskim standardima.