Europski fondovi i hrvatska infrastruktura: gdje je novac završio?

Hrvatska je do kraja 2023. godine povukla 62% dostupnih sredstava iz Europskog kohezijskog fonda za programsko razdoblje 2014.–2020., što iznosi otprilike 5,1 milijardu eura od ukupno raspoloživih 8,2 milijarde. Taj postotak je iznad EU prosjeka apsorpcije za isto programsko razdoblje koji iznosi 58%, no analiza sektorske raspodjele pokazuje značajne nejednakosti. Prometna infrastruktura — autoceste, željeznica i lučki kapaciteti — privukla je daleko najveći udio, gotovo 38% ukupno povučenih sredstava. Digitalna infrastruktura i potpore malim poduzetnicima, s druge strane, zaostaju: tek 9% sredstava usmjereno je u digitalizaciju javnih usluga, a mala i srednja poduzeća koristila su manje od 14% dostupnih bespovratnih sredstava — što je ispod prosjeka usporedivih zemalja poput Bugarske i Rumunjske.

Za novo programsko razdoblje 2021.–2027. Hrvatska ima na raspolaganju 10,6 milijardi eura iz strukturnih i kohezijskih fondova — što je povećanje od 29% u odnosu na prethodni ciklus. Ključno pitanje nije hoće li novac biti povučen, nego hoće li biti dobro usmjeren. Istraživanje Ekonomskog instituta Zagreb iz 2023. ukazuje da je prethodna koncentracija na kapitalnu infrastrukturu imala ograničen multiplikatorski učinak na regionalni razvoj jer nije bila popraćena ulaganjima u ljudski kapital i lokalni poduzetnički ekosustav. Preporuka je da se u novom ciklusu više sredstava usmjeri u obrazovanje, zelenu tranziciju i digitalne kapacitete — sektore u kojima Hrvatska bilježi strukturni zaostatak. Hoće li se to i dogoditi ovisi o institucionalnom kapacitetu tijela upravljanja fondovima i o tome koliko su ministarstva sposobna koordinirati složene projekte u zadanim rokovima.